Kvaliteta ili kvantiteta vremena provedenog s djetetom: zašto je odgovor ‘i jedno i drugo’

U modernom roditeljstvu vrlo je raširena ideja da je “bitna samo kvaliteta vremena”, dok se količina (kvantiteta) vremena provedenog s djetetom često umanjuje. Naizgled, ova tvrdnja zvuči razumno – tko ne bi želio provesti s djetetom “kvalitetno” vrijeme puno pažnje i ljubavi? No, stručnjaci za razvoj djece sve više naglašavaju da se kvaliteta i kvantiteta vremena ne mogu tako lako odvojiti. Za stvaranje osjećaja sigurnosti, povjerenja i stabilne privrženosti kod djece potrebno je oboje.

Zašto “kvaliteta” bez dostatne “kvantitete” nije dovoljna

• Bebama i maloj djeci potrebna je stalna dostupnost
  Djeca u prvih nekoliko godina života još ne razumiju pojmove poput “sad imamo naših 30 minuta kvalitetnog druženja”. Osobito do treće godine, ona trebaju redoviti kontakt, pogled, dodir i emocionalnu potporu. Kratki “kvalitetni” trenuci jesu dragocjeni, ali neće uvijek zadovoljiti djetetovu prirodnu potrebu za sigurnim i postojanim prisustvom roditelja.
  
  

• Emocionalne krize dolaze nepredvidivo
  Kad dijete doživi strah, tugu, ljutnju ili neku novu situaciju, ono treba roditelja koji će prepoznati njegove osjećaje i na njih odgovoriti. Ako je roditelj tu samo povremeno, u točno određeno vrijeme, postoji rizik da će dijete upravo u trenucima kad mu najviše treba – ostati samo sa svojim emocijama. Upravo zato se kaže da dijete treba roditelja “na njegovom (djetetovom) vremenu”, a ne samo po roditeljevom rasporedu.
  
  
  

Što zapravo znači “kvalitetno vrijeme”?

“Kvalitetno” vrijeme obično podrazumijeva punu pažnju roditelja, bez ometanja, gdje dijete i roditelj zajedno uživaju u nekoj aktivnosti (igranju, čitanju priča, razgovoru, zajedničkom obroku…). Kroz takve trenutke dijete dobiva osjećaj da je važno i voljeno.

No, ako postoje samo rijetki, “posebni” trenuci, a ostatak vremena roditelj nema kapaciteta za interakciju (zbog posla ili drugih obveza), dijete može steći dojam da je samo jedna od “stavki” u roditeljevom rasporedu. Drugim riječima, dosljedna prisutnost (kvantiteta) stvara prostor u kojem se rađaju česti i spontani trenutci “kvalitete”.

Primjeri iz svakodnevice

• Razgovor na povratku iz vrtića/škole
  Ako roditelj dođe po dijete u vrtić ili školu te ima dovoljno vremena provesti s njim ostatak dana, često se stvore “male”, ali vrijedne situacije – dijete počne pričati o nečemu što ga je uznemirilo ili razveselilo, roditelj primijeti promjenu raspoloženja i reagira. To nisu uvijek planirani “kvalitetni” trenuci, ali su neprocjenjivi za djetetov osjećaj razumijevanja, sigurnosti i podrške.
  
  

• Opipavanje atmosfere kod kuće
  Djeca, pogotovo mala, žive u trenutku i često “provjeravaju” jesu li roditelji prisutni. Ako su mama i tata stalno u žurbi ili izvan kuće, dijete to osjeti i nauči da roditelj nije baš dostupan. S druge strane, ako je roditelj prisutan i raspoloživ, dijete se i samo osjeća opuštenije – čak i kad se ne igrate non-stop, samo saznanje da je roditelj tu daje mu sigurnost.
  
  

• Spontana igra
  Mnogi roditelji planiraju posebne igraonice ili izlete, što je odlično. No, djeca posebno vole i spontanu, kućnu igru: zajedno kuhati, zalijevati cvijeće, čitati knjige, plesati, slagati legiće... Ta spontanost dolazi iz toga da imamo dovoljno vremena provesti s njima u istom prostoru.
  
  
  

Kako pronaći ravnotežu

Suvremeni stil života sa sobom nosi brojne izazove: od financijskih do poslovnih. Međutim, postoje kreativni načini kako pružiti i kvantitetu i kvalitetu vremena djetetu:

1. Dnevni rituali

   • Zajednički doručak ili večera, redovita priča za laku noć ili barem 15-ak minuta razgovora prije spavanja.

   • Vikendom planirajte barem jedan duži period (nekoliko sati) posvećen djetetu bez drugih obaveza.

2. Fleksibilniji radni aranžmani

   • Ako imate mogućnost, raspitajte se o kraćem radnom vremenu, radu od kuće ili zamjenama smjena.

   • Razmislite o suradnji s partnerom, članovima obitelji ili prijateljima koji bi se mogli izmjenjivati u preuzimanju brige za dijete, tako da ono uvijek ima nekoga bliskoga uz sebe.

   • Koliko god vam se ovo činilo nemoguće ili pretjerano jer vas posao ili projekti neće zauvijek čekati, isto tako i djetetov osjetljiv period,tj. period u kojem intenzivnije treba i traži vašu pažnju i podršku neće trajati zauvijek, a ukoliko njega “odradite” kako treba, pozitivne učinke toga gledat ćete cijeli djetetov život.

3. Minimaliziranje distrakcija

   • Kada ste s djetetom, pokušajte ne provjeravati stalno mobitel, emailove, poruke i slično.

   • Iskoristite i rutinske situacije (priprema obroka, slaganje rublja) kao priliku za razgovor, pjesmice ili šalu.
     
     

Dugoročne koristi za dijete

Istraživanja iz područja razvojne psihologije i neuroznanosti ukazuju da djeca koja imaju dovoljno i kvalitetno vrijeme s roditeljima:

• Razvijaju stabilniju emocionalnu vezu i osjećaj sigurnosti.

• Imaju bolje rezultate u školi.

• Pokazuju manje problema s anksioznošću ili ponašanjem u kasnijem djetinjstvu i adolescenciji.

Upravo ta kombinacija povremenih “posebnih” aktivnosti i kontinuirane, svakodnevne bliskosti čini temelj zdrave privrženosti.

Zaključak

Ne radi se o pitanju “kvaliteta ili kvantiteta”, nego o tome da prava kvaliteta često proizlazi iz dovoljne kvantitete. Ako dijete ima prostora i vremena u kojem je roditelj fizički i emocionalno dostupan, ono će u tim uvjetima prirodno tražiti utjehu, igru, razgovor i sve ono što zovemo “kvalitetnim zajedničkim trenucima”.

Djetetu ne treba savršeni roditelj koji će 24 sata dnevno raditi “show-program”. Treba mu roditelj koji je dovoljno dobar (i dovoljno dobro), spreman svoje slobodno vrijeme prioritetno posvetiti djetetu i reagirati na njegove potrebe. U konačnici, upravo takav odnos gradi stabilnu emocionalnu vezu i pomaže djetetu da s povjerenjem korača kroz život.

Ukoliko imate pitanja ili vam je potrebna podrška, slobodno mi pišite na ivinamastaonica@gmail.com.