Prilagodba djeteta na vrtić: Kako podržati dijete i sebe kroz ovaj emotivno zahtjevan proces

Polazak u vrtić za dijete i roditelja može biti izazovan i emocionalno zahtjevan proces. Prvi koraci prema odvojenosti su često puni neizvjesnosti, a prilagodba zahtijeva vrijeme, strpljenje i puno ljubavi. Kao roditelji, često se pitamo kako možemo najbolje podržati dijete, ali i sebe, kroz ovaj period. Ovaj članak donosi nekoliko ključnih smjernica i praktičnih savjeta kako uspješno navigirati kroz ovu fazu.

1.Razumijevanje prilagodbe iz djetetove perspektive
Prilagodba na vrtić je velik korak za dijete jer prvi put izlazi iz sigurnosti roditeljskog doma i suočava se s novim izazovima, nepoznatim osobama i vršnjacima. Djeca su prirodno privržena roditeljima jer im oni pružaju sigurnost i reguliraju njihove emocije. Ovaj proces separacije može izazvati osjećaj nesigurnosti, straha ili tuge kod djeteta, što je potpuno normalno. Ključno je poticanje polaganog prijelaza i osiguravanje prisutnosti roditelja u početku, kako bi dijete stvorilo siguran odnos s odgojiteljima.

2.Kako podržati dijete kroz prilagodbu
Postepeno uvođenje
Uvođenje djeteta u vrtić treba biti postepeno. Prvih nekoliko dana dijete može provoditi kraće vrijeme u vrtiću dok se upoznaje s prostorom i odgojiteljima. Postepeno produžavanje boravka pomaže djetetu da stvori osjećaj sigurnosti da će se roditelj uvijek vratiti po njega.
Stvaranje rutine
Djeca vole rutine jer im one pružaju osjećaj predvidljivosti i sigurnosti. Uvođenje jasne rutine oko polaska u vrtić, kao što su doručak, spremanje i zajednički trenutak prije odlaska, može smanjiti djetetov stres. Smišljanje vlastitog pozdrava (nama je to oduvijek bila “šakica, daj 5, pusa, zagrljaj”) na vratima vrtića također može biti dobar primjer rutine.
Pružanje emocionalne podrške
Važno je priznati i validirati djetetove osjećaje. Dijete može biti tužno ili zabrinuto, a umjesto odbacivanja tih emocija (“Nemoj plakati”), bitno je pružiti utjehu (“Razumijem da ti je teško, ovdje si siguran i ja ću se vratiti po tebe poslije ručka/užine/igre”). Time djetetu pomažete razviti emocionalnu sigurnost.
Primjer iz prakse:
Ana je svakog jutra plakala na ulazu u vrtić. Njezina mama je počela koristiti “rutinu opraštanja” – prije nego što bi ušla u vrtić, zajedno bi izmislile priču o tome što će raditi kasnije popodne. Ova mala ritualna priča davala je Ani nešto ćemu se može veseliti, smanjujući joj anksioznost kod odlaska. Stvaranje emocionalnog mosta između kuće i vrtića može smanjiti osjećaj nesigurnosti kod djeteta.

3.Kako podržati sebe kao roditelja
Prihvatite svoje emocije
Odlazak djeteta u vrtić može biti emocionalno vrlo zahtjevan i za roditelje. Normalno je osjećati tugu, krivnju ili zabrinutost. Bitno je da kao roditelj prihvatite svoje emocije i ne osjećate krivnju jer su one dio prilagodbe.
Djeca nas osjećaju
Nemojte misliti da je vaše dijete premalo da bi osjetilo vaš strah, nesigurnost ili tugu. Djeca od rođenja osjećaju sve što proživljavate, iako to možda ne mogu razumjeti ili verbalizirati. Pobrinite se za sebe kako biste mogli pružiti podršku svom djetetu.
Komunicirajte s odgojiteljima
Razgovor s odgojiteljima može vam pomoći da dobijete povratnu informaciju o tome kako se dijete ponaša kada vas nema. Odgojitelji imaju iskustva u radu s djecom u periodu prilagodbe i mogu vam pružiti podršku i savjete kako najbolje postupati.
Razvijajte vlastitu mrežu podrške
Podijelite svoje osjećaje s partnerom, prijateljima ili drugim roditeljima koji su prošli kroz sličan proces. Podrška i razumijevanje drugih roditelja mogu biti neprocjenjivi u trenucima nesigurnosti.

4.Mali praktični savjeti za lakšu prilagodbu
Rutina opraštanja: Kratki ritual opraštanja, poput zajedničkog čitanja kratke knjige ili pričanja priče prije ulaska u vrtić, može pomoći djetetu da se osjeća sigurnije. Isto možete postići i s vašim originalnim pozdravom na vratima vrtića.
Donesite komadić doma: Omogućite djetetu da u vrtić ponese neku dragu igračku ili predmet iz kuće kako bi se osjećalo povezano s vama čak i kad niste prisutni.
Zamolite dijete da vam nešto pričuva: Napravite djetetu narukvicu koju ćete mu dati na vratima vrtića i zamoliti da ju pričuva dok ne dođete po njega.
Nevidljiva špaga ljubavi: Ispričajte djetetu kako ste vas dvoje uvijek povezani nevidljivom špagom ljubavi i kako se to nikad ne može promijeniti. Također, možete reći da ga uvijek grlite nevidljivim rukama i kad god mu je teško da može zagrliti odgojiteljicu i zamisliti i osjetiti vaš zagrljaj.
Pozitivno pričanje o vrtiću: Potičite pozitivne razgovore o vrtiću kod kuće, postavljajte pitanja o novim prijateljima i aktivnostima, kako bi dijete s vremenom gradilo pozitivan odnos prema vrtiću.
Strpljenje je ključ: Prilagodba može trajati tjednima, a ponekad i mjesecima. Važno je biti strpljiv i ne očekivati da će dijete odmah prihvatiti promjenu bez otpora. S vremenom, dijete će steći sigurnost i početi uživati u novom okruženju.
Slikovnica koju uvijek svima preporučam za lakšu prilagodbu i koja je mojoj Mili jako pomogla i dan-danas je nekad čitamo je “Moje dobro jutro”.

Zaključak
Polazak u vrtić veliki je korak, kako za dijete, tako i za roditelja. Prilagodba može biti izazovna, no uz strpljenje, ljubav i jasnu komunikaciju, moguće je stvoriti okruženje u kojem će se dijete osjećati sigurno i podržano. Istovremeno, važno je da kao roditelj prepoznate vlastite potrebe i potražite podršku kad vam je potrebna. S vremenom, proces prilagodbe postaje prilika za jačanje djetetove neovisnosti, ali i vašeg roditeljskog samopouzdanja.
Ako imate pitanja slobodno se javite na ivinamastaonica@gmail.com
A do tada, svima želim što lakšu i bezbrižniju prilagodbu na vrtić.