Što je emocionalna inteligencija?
Emocionalna inteligencija je sposobnost da prepoznamo, razumijemo i reguliramo vlastite emocije te da razumijemo emocije drugih ljudi.
U nju spada nekoliko važnih područja:
- Samosvijest — prepoznavanje vlastitih emocija
- Samoregulacija — postupno učenje kako se nositi s emocijama
- Socijalna svjesnost — prepoznavanje i razumijevanje tuđih osjećaja
- Socijalne vještine — građenje i održavanje odnosa
Djeca koja razvijaju ove vještine često se lakše nose s frustracijom, bolje surađuju s drugima i lakše grade odnose.
Emocionalna inteligencija ne razvija se sama od sebe. Djeci trebaju odrasli koji će ih voditi, imenovati ono što se događa i pokazivati kako se s emocijama može biti, a da nas ne preplave.
Kako se emocionalna inteligencija razvija
Emocionalni razvoj ima svoje razvojne korake i ne događa se preko noći.
0–2 godine
Dijete kroz odnos s roditeljem uči da su njegove emocije važne i da postoji netko tko mu pomaže da se smiri.
2–4 godine
Počinje nazivati osnovne emocije poput tuge, ljutnje i veselja, ali još nema razvijene vještine samoregulacije.
4–6 godina
Sve bolje razumije uzroke emocija i počinje povezivati osjećaj s događajem:
"Ljut sam jer mi je uzeo igračku."
6–9 godina
Postupno razvija više strategija za nošenje s emocijama i bolje razumije da drugi ljudi mogu osjećati nešto drukčije nego ono samo.
Važno je znati: svako dijete razvija se svojim tempom. Uspoređivanje rijetko pomaže.
Znakovi da dijete treba više podrške u emocionalnom razvoju
- teško imenuje što osjeća i sve opisuje kao "loše"
- burno reagira na frustraciju ili promjene
- teško se smiruje nakon uznemirenosti
- ima česte sukobe s vršnjacima
- potiskuje emocije i rijetko pokazuje tugu ili ljutnju
- teško podnosi prijelaze iz jedne aktivnosti u drugu
- često govori o sebi na negativan način, npr. "Ja to ne mogu" ili "Nikad mi ne ide"
To nisu etikete ni dijagnoze, nego znakovi da djetetu trebaju dodatni alati, podrška i iskustva kroz koja može učiti o sebi.
Kako razvijati emocionalnu inteligenciju kod djece
Imenujte emocije u svakodnevici
Ne samo ljutnju i tugu, nego i razočaranje, frustraciju, sreću, nervozu, uzbuđenje, ljubomoru, nelagodu. Što dijete ima bogatiji emocionalni rječnik, lakše razumije što mu se događa.
Potvrdite osjećaj, a postavite granicu ponašanju
"U redu je biti ljut. Nije u redu udarati."
Emocija je prihvatljiva. Ponašanje ne mora biti.
Koristite priče i svakodnevne situacije
Pitajte:
"Kako se ovaj lik osjeća?"
"Zašto?"
"Što bi mu moglo pomoći?"
Budite model
Djeca uče promatrajući nas. Kad odrasli govore o svojim osjećajima mirno i autentično, dijete dobiva važan model emocionalne pismenosti.
Učite strategije regulacije
Duboko disanje, crtanje, kretanje, stanka, zagrljaj, odmak od situacije — dobro je ponuditi više opcija i promatrati što djetetu najviše pomaže.
Učite kroz igru
Kartice emocija, ogledalo lica, igre uloga, "emocionalni termometar" i slične aktivnosti djeci pomažu da uče na način koji im je prirodan.
